Svijet jedne žene

02.01.2011., nedjelja

05.09.2010., nedjelja

SWEET 16

Jučer me zove prijateljica da dođem na zaruke njene šesnaestogodišnjakinje...mala je trudna,udaje se,takav je običaj. Gledam to mlado stvorenje s gorkim osmjehom na licu,ni sama još ne zna što je čeka,ali osmjeh ne skida,zaljepila ga na lice i miruje. 16...sa šesnaest sam slušala Sex pistols,The Doors,Janis Joplin,Hendrixa,Dylana,nosila starke,lažnu naušnicu na obrvi,zaljubila se u jednog šminkera što nisam smjela objaviti ostatku ekipe jer bi me doživotno zezali zbog toga...Ispod mene je bio cijeli svijet,tek je dolazilo vrijeme za pokoriti ga,prkosila roditeljima,markirala,nervirala sve oko sebe,maštala o sebi kao ženi koja će promijeniti nešto,pisala sebi pismo na rođendan za jednu stariju i iskusniju Ja U 21.sam ostala trudna,u 22. rodila i dalje nastavila maštati u vrtlogu pelena,nespavanja,neopranog rublja,gnječenja papica,peglanja,spremanja.Prije su me zvale gdje su bile noć prije dok sam ja zibala svoje čudo koje mjesecima nije prestajalo plakati,a i ja skupa s njom.Jesam li bila spremna na sve to? KIvragu ne! Bila sam poluluda,neispavana,na rubu živčanog sloma.Dok je Husband radio po cijele dane jer naravno da smo bili u teškoj besparici ja sam zaboravila govoriti,disati,cijeli moj svijet je bilo to klupko pelena i ja,a on bi se navečer strovalio u krevet od umora,više mrtav nego živ. U gluho doba noći šetala bih po kući i ubijala se pitanjima...da li će ovo biti moj nepokoreni svijet?Da li je ovo sve što mi život pruža?Hrpa smrdljivih pelena i preumorni Husband?!Da li je to to o čemu svaka zrelija žena sanja?Kvragu nikada nisam onda ni bila žena. Nije mi jasno zašto,kako žene idealiziraju...moje dijete je moj največi blagoslov,ja uživam u majčinstvu.Zašto nitko nikada ne kaže koliko je to teško,naporno,zašto nitko ne kaže da im se dođe baciti s petog kata? Jesam li samo bila nezrela ili svaka majka prolazi agoniju majčinstva,adaptaciju na novonastalu situaciju? Znate kada sam doživjela prosvjetljenje? Koji klišej-nedjeljno jutro,ležimo nas troje na krevetu,Husband me zaljubljeno gleda,a pored nas guguče to čudo u pelenama.Spokoj i mir,tolika toplina...bit će sve u redu I da mi život kojim čudom ponudi reprizu vjerovatno bih opet isto učinila. Nakon osam godina mogu to sasvim sigurno i pouzdano reći,opet bih sve ponovila,pa i one trenutke kada mi je padalo na pamet da se bacim s petog kata

- 08:34 - Reci što imaš (6) -

04.09.2010., subota

NOVI-STARI POČETAK

Dugo,jako dugo nisam pisala nigdje,pa tako ni ovdje Ne,nije mi ovo prvi blog i nije mi prvi put da sam ovdje. Zadržavam pravo da ne objavim svoje staro ime i da se sjedinim s novim postojanjem...mogu?Treba mi mjesto gdje me nitko ne zna i gdje se mogu suočiti sama sa sobom. Na drugim serverima mi se ne sviđa,a ovdje sam dovoljno dugo da znam sva pravila igre.Zato mi poželite dobrodošlicu na Blog.hr i zablogajte sa mnom Koliko sam samo imala ideja dok sam sređivala svoj kutak,a sada prazna glava.Uvijek mi je tako kada vidim nešto još neupotrebljeno,strah me da će nestati svi mirisi novoga...ma izlizat ću ja i ovaj blog toliko da će ruke same tipkati,bez treme.Pa ja imam tremu,koji sam ja freak

- 19:55 - Reci što imaš (4) -